logikum91

ZAŠTO „UČITI KAKO UČITI“ NIJE MODERNA IZMIŠLJOTINA

Posted on 28. svibnja 2025. by logikum91

U moru informacija u kojima je ponekad teško odrediti što je istinito, provjereno i etablirano potrebno je posegnuti za poviješću kako bi se otkrilo koliko određeni fenomen ima tradicijske i (vjerojatno) validne postulate.
Načini učenja i modeli stjecanja znanja nisu nusprodukt modernog društva. Ideja da postoji način kako nešto naučiti s razumijevanjem, kako razviti što bolju koncentraciju i produktivnost, nije novotarija nastala na društvenim mrežama, već svoje korijenje ima u antičkoj Grčkoj.

POVIJESNI PREGLED RAZVIJANJA METODA UČENJA

U antičkoj Grčkoj, filozofi poput Sokrata, Platona i Aristotela razmatrali su kako ljudi uče. Sokrat je koristio dijalektičku metodu koja se temelji na principu postavljanja pitanja kako bi učenici sami došli do odgovora.
Platon je isticao unutarnje znanje i važnost razuma, dok je Aristotel promicao empirijsko promatranje i logičko zaključivanje nagovještavajući ideje koje će kasnije postati temelj znanstvenog metoda.

Ipak, ono što je najviše doprinijelo razvoju metode učenja a da datira iz Stare Grčke, su mnemotehnike.
Mnemotehnike (od grčkog mnēmē = pamćenje) razvijene su kako bi pomogle ljudima da pamte velike količine informacija u doba kada nisu postojali tiskani materijali. Najraniji poznati sustav pripisuje se Simonidu iz Keja (5. st. pr. Kr.), koji je razvio metodu mjesta (method of loci ili “mentalna palača”), nakon što je primijetio da može rekonstruirati raspored gostiju u dvorani, prisjećajući se gdje tko od gostiju sjedio.

U srednjem vijeku nastavlja se razvitak metoda učenja posebno su u tome prednjačili monasi i skolastici koji su koristili mnemotehnike za pamćenje svetih tekstova i teoloških komentara. Metoda mjesta se često povezivala s duhovnim meditacijama – npr. zamišljanje Kristova života kao „mentalnog hoda kroz prostor“.
Mnemotehnike su bile viđene ne samo kao intelektualni alat, nego i kao sredstvo za moralno i duhovno usavršavanje.

Toma Akvinski, jedan od intelektualno najvažnijih svetaca, razvio je vlastiti sustav učenja koji se oslanja na osjetilne i receptorne mogućnosti čovjeka koje je usadio Bog.
Na taj način učenje više nema samo jednu dimenziju koja se ponajviše temeljila na mogućnostima pamćenja i memoriranja, nego uzima čovjekovo „shvaćanje“ kao holističku pojavu.
Pamćenje i dalje ima važnu ulogu; pa mislioci poput Giordana Bruna i Raimunda Lulla, razvijaju kompleksne sustave pamćenja bazirane na simbolima, krugovima, božanskim redovima i kombinatorici.
Odmak od navedenog događa se pri pojavi Pestalozzijeva i Froebelova pedagoškog pristupa (18.–19. st.)
Oni su razvili sustave koji uključuju osjećaje, volju i intelekt. Froebel je utemeljio vrtić (Kindergarten) gdje se uči tijekom igre, a razvija i sustav učenja pomoću manipulacije predmetima.
U 20. stoljeću rađa se konstruktivistički pristupi (Bruner, Dewey, Papert…) koji smatraju da učenici grade znanje tako što se simultano razvija i njihov iskustvo. Prvi puta se u povijesti učenik ne smatra pasivnim promatračem, već aktivnim tragačem znanja.

KAKO IZGLEDAJU PROCESI METODA UČENJA DANAS

U prethodnom dijelu pokazali smo kako procesi učenja, usvajanja znanja, razvijanja metoda učenja, nisu moderna pojava, već da svoje korijene imaju još od razdoblja Stare Grčke.
Sada se postavlja pitanje: kako procesi metoda učenja izgledaju danas?
Tijekom povijesti mijenjali su se modeli i pristupi razvoja metoda učenja, a danas smo u razdoblju u kojem je naglasak na samoregulirano učenje: planiranje → izvođenje → praćenje → evaluacija.

Veliki naglasak stavlja se na metakogniciju – u prijevodu – samostalnom praćenju vlastitog razumijevanja.

Učenici se pokušavaju osvijestiti da moraju sami bilježiti vlastiti napredak, da moraju sami voditi bilješke o tome koliko dobro nešto razumiju ili ne razumiju.
Ono što se također prevladava u 21. stoljeću su aktivne metode učenja.

Učenje se više ne uzima kao proces memoriranja što više podataka, ne ide više u smjeru samo pokušaja logičkog povezivanja različitih informacija, ono se formira tako što od učenika traži da sam postane aktivni istraživač informacija, sudac i kreativac.

Za kraj, metode učenja trebaju uvijek ići u smjeru učenja s razumijevanjem, jer samo takav stil učenja može jamčiti da će učenik stvarati i sve ostale alate koji će mu pomoći u razvitku boljeg pamćenja, logičkog povezivanja, kreacije i svega ostaloga što potiče osobni rast jedne osobe.

ČITANJE S RAZUMIJEVANJEM

Posted on 13. kolovoza 2024.15. kolovoza 2025. by logikum91

Vještina čitanja kao i pisanja, jezična je vještina koju učenici sve lošije usvajaju. Korištenje društvenih mreža i jezika koji se tamo stvorio, dovelo je do stvaranja novog “slenga” koji mijenja vokabular djece, ali i usporava njihov jezični razvoj. Loša koncentracija, gubitak pažnje, nemogućnost određivanja važnih informacija, dovode do toga da učenici često ne razumiju ono što čitaju.

Naš program čitanja s razumijevanjem omogućit će učenicima da shvate ljepotu čitanja, stvorit će čitalačke navike, a na kraju će pomoći svakome učeniku da prepozna ono što je važno u tekstu, kao i da u potpunosti razumije tekst koji čita.

Mjesečna cijena programa iznosi 60 eura, a predavanja se održavaju svaki tjedan u OŠ Lotrščak.

UČITI KAKO UČITI

Posted on 13. kolovoza 2024.31. listopada 2025. by logikum91

Znati kako učiti baza je svako napredovanje kao i mentalni razvoj. Učenicima se govori da moraju jednostavno sjesti i naučiti, da samo treba “zagrijati stolicu” i da će problemi sa školom biti riješeni. Iako se slažemo da treba sustavno učiti i raditi, to često nije nije dovoljno kako bi učenik u potpunosti napredovao i ostavio svoje potencijale.

U Školi učenja Logikum radimo upravo na tome: podučavanje učenika tehnikama učenja, izrada strategija i plana učenja, rad na vlastitoj motivaciji i vježbe koncentracije.

Ovaj holistički pristup donosi učeniku jedan novi pogled na samo učenje, školu, obaveze. Trenutak kada učenik shvati da škola i učenje mogu biti zabavni, jer naši učenici uče kako si nastavno gradivo učiniti zabavnim, tada sve postaje lakše, a stres se postupno smanjuje. Shodno tome, učenici podižu prosjek svojih ocjena iz svih predmeta ne samo zbog tehnika učenja koje usvajaju u našoj školi, već i zbog puno bolje motivacije koja se stvara.

Zašto još upisati svoje dijete u program učiti kako učiti?

Učiti kako učiti temelj je za cjeloživotno učenje. U suvremenom društvu gdje su promjene konstantne, sposobnost stalnog usvajanja novih znanja i vještina ključno je za osobni i profesionalni uspjeh. Na tržištu rada očekuje se stalno usavršavanje, jednostavno je to svijet u kojem živimo, te sposobnost brzog i učinkovitog učenja novih kompetencija povećava konkurentnost i mogućnosti za napredovanje. Ove temelje treba stvarati u osnovnoj i srednjoj školi kako bi kasnije u životu učenje bilo lakše i produktivnije.

Za više informacija javite se na: logikum91@gmail.com

KREATIVNO PISANJE

Posted on 13. kolovoza 2024. by logikum91

Kreativnost djece u velikoj je opasnosti uslijed novih tehnologija koje uzimaju svu pažnju i koncentraciju. Samim time i pisanje (čak i motorika prstiju) nepovratno biva izgubljeno. U Školi učenja Logikum, primjenjujemo različite metode kako bismo iz naših učenika izvukli kreativnost koju svatko od nas posjeduje. Stvaranjem likova, priča i svjetova, pisci razvijaju sposobnost sagledavanja stvari iz različitih perspektiva i pronalaze originalna rješenja za probleme.

Kreativno pitanje stvara takozvanu umnu fleksibilnost koja opet poboljšava kognitivne funkcije i potiče fleksibilno razmišljanje, što je korisno u svim aspektima života.

Također, primjećujemo kako se djeca sve teže izražavaju. Kreativno pisanje, i općenito pisanje, stvara bolju vezu između onoga što mislimo i načina na koji to izgovaramo. Stoga je sigurno da redovito pisanje pomaže u razvijanju sposobnosti jasnog i učinkovitog izražavanja misli i osjećaja kao i usmenog odgovaranja pred profesorom.

Naša radionica kreativnog pisanja održava se svakoga tjedna, a mjesečna cijena je 40 eura. Obratite nam se s povjerenjem.

Objave

Mogu li igrice pomoći djeci u učenju?

Posted on 1. kolovoza 2024. by logikum91

Novo vrijeme novi problemi. Može se reći da ljudi traže različite načine kako se zabaviti, kako provesti vrijeme, što se i uvelike odražava na samu djecu. Vrijeme u kojem živimo, iziskuje stalne inovacije jer se pokušava apsolutno sve optimizirati, poboljšati, unaprijediti. Slična je situacija i u obrazovnom sustavu. Određene se sastavnice sigurno moraju i mogu poboljšati, no je li uvijek svako traženje možebitnog napretka uistinu pravi put?

Jedna zdrava simbioza igre i učenja je sustav učenja koji se zove GBL learning – Game-based learning – što bi se prevelo kao “učenje utemeljeno na igri”.

Cijela ideja temelji se na ideji da se različiti aspekti igre mogu ubacivati u proces učenja, gdje se sam proces učenja pretvara u aktivno natjecanje. To natjecanje ne mora biti usmjereno protiv drugih sudionika, već se može jedan pojedinac, učenik, natjecati protiv sebe sama.

Neke od sastavnica učenja uz igru su:

Zarađivanje različitih odličja (npr. značke)
Korištenje bodovnih sustava
Ljestvica s najboljim rezultatima
Prikupljanje ostalih nagrada

Ono što se pokušava uvesti u školstvo nije toliko sustav GBL, već nešto što se na engleskom zove “gamification”. Sustav “gamification” (koji još nema adekvatan prijevod na hrvatski jezik, no možemo ga dalje u tekstu jednostavno nazivati “igranje”) ulazi na velika vrata na način da se u nastavni proces ubacuju različite igre preko tableta, laptopa i ostalih informatičkih uređaja. Usto, takav način učenja uključuje i različite aplikacije poput “Prodigy math” i ostale koje u virtualnom svijetu, preko računala, omogućuju učeniku da uz zabavu usvoji gradivo.

GBL sustav budi intrinzičnu motivaciju zbog svojega svojevrsnoga holističkog pristupa dok samo igranje računalnih igrica razvija vanjsku motivaciju.

Ipak, igranje virtualnih igrica uključuje i suradnju pa tako primjerice igre kao što su: Minecraft i Fortnite – “tjeraju” učenike da zajedno surađuju kako bi ostvarili svoj cilj. Slično se, prema novim navodima (čak i nekim istraživanjima) može postići u razredu – tako što učenici mogu surađivati u igrici na tabletu/računalu i pokušati osvojiti što više bodova – riješiti što više zadataka.

Problem nastaje kada se ovakav model učenja i pristupa gura u prvi plan te se predstavlja kao svjetionik koji će osvijetliti i pobijediti mračnu stranu školstva. U praksi, djeca često gube pažnju igrajući igrice i sam proces učenja odlazi u drugi plan. Drugim riječima, učenici ponekad uopće ne razmišljaju o onome što pokušavaju naučiti, što bi trebao biti cilj igrica, već se isključivo fokusiraju osvajanje bodova ili prelasku na viši nivo.

Čini se da je korelacija između računalne obrazovne aplikacije i procesa kao i načina onoga što se uči iz nje uvijek podudaran, no to je još uvijek relativno svježa sfera u kojoj takve igrice imaju velike manjkavosti.

Igra je prirodna pojava u kojoj svi uživamo te je kao takva jedna od rijetkih aktivnosti u kojoj i kada gubimo, ili kada nismo dobri u istoj, želimo nastaviti i postati bolji. Igra mora imati svoje mjesto u obrazovnom procesu, ali tu jasno treba razgraničiti virtualnost od tzv. fizičke igre koja obuhvaća više aspekata učenja, uključivanja naših osjetila, razvijanje viših mentalnih i motoričkih sfera.

Glavni izbornik

PROGRAMI ŠKOLE UČENJA LOGIKUM

Posted on 30. srpnja 2024.13. kolovoza 2024. by logikum91

čiti kako učiti najvažnija je baza za daljnji rast učenika, studenta, jednostavno čovjeka koji želi više.

Današnje školstvo ne nudi odgovor na pitanje “kako učiti”, a naši su učitelji preopterećeni podučavanjem vlastita predmeta te nemaju prostora da posvete određeni dio sata za objašnjavanje metoda učenja niti su u mogućnosti da uvijek motiviraju učenike na učenje.

Naš se program razlikuje od ostalih jer naši polaznici zbilja uče na našim predavanjima.

To znači da će učenici nositi udžbenike i bilježnice iz predmeta koji im ne idu te će koristeći naučene metode savladavati nastavno gradivo.

Četiri su temeljne točke pomoću kojih ćemo doći do željenog cilja:

METODE I TEHNIKE UČENJA

Tu ubrajamo mnemotehnike, tehnike prepričavanja, mentalne mape, Feynmanova metoda, metode crtanja i pisanja i mnogo toga više. Nakon teorijskog dijela, učenici će primijeniti naučene metode i tehnike učenja na gradivo koje im zadaje glavobolje.

2. STRATEGIJE I ORGANIZACIJA UČENJA

U ovom dijelu naših predavanja, radit ćemo na organizaciji jednog školskog dana (što uključuje i ostale dnevne obaveze), osmišljavanju plana i programa učenja, organizaciji vremena i svega ostaloga što je potrebno kako bi radni dan bio maksimalno iskorišten.

3. MOTIVACIJA

Poseban naglasak bit će na motivaciji naših polaznika kako bi sami uzeli knjigu u ruke te samoinicijativno počeli učiti. Pomoću posebnih tehnika i razgovora – pronaći ćemo rješenje čak i za one polaznike koji zbilja ne vole školu ni učenje. Mišljenja smo da svaki učenik nosi svoje kvalitete i da svaki ima određene talente, ali smo također svjesni da pojedini učenici ne vole učiti. Stoga će naš zadatak biti motivirati svakog polaznika da shvati kako ocjena nije jedino za što vrijedi učiti.

4. LOGIČKO ZAKLJUČIVANJE I RAZVIJANJE KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI

Zadnji, ali ne manje važan, dio našeg programa je razvijanje logičkog zaključivanja i kognitivnih sposobnosti naših polaznika. Vodeći se svjetskom priznatom literaturom kao i posebno osmišljenim zadatcima, u zadnjem dijelu nastave, učenici će rješavati zadatke pomoću kojih će trenirati svoj mozak. Svjesni da samo učenje može biti iscrpljujuće i zamorno, ovaj dio sata proći će u igri, ali i radu.

PREDAVAČI

NAŠI PREDAVAČI

Posted on 27. kolovoza 2023.15. kolovoza 2025. by logikum91

FILIP ĐUKIĆ, osnivač i glavni predavač.

Filip Đukić rođen je 1991. godine u Slavonskom Brodu. Osnovnu školu završio je u Oriovcu, a srednju školu u Slavonskom Brodu. Filozofski fakultet završio je u Osijeku i stekao titulu magistra edukacije hrvatskog jezika i povijesti. Također, pohađa doktorski studiji filozofije te je stručno osposobljen kao frontend developer.

Iako je ustaljena teza da se ljudi koji vole učiti takvima rađaju, Filip nije bio jedan od njih.

Izbjegavajući sve svoje radne obaveze, teško je bilo pomisliti da će Filip raditi u školi, a kamoli da će osnovati školu koja se bavi onime što nije volio raditi – učiti . Čitao je samo one knjige koje je on htio, a predmete koje nije volio, učio je samo po potrebi, tek toliko da osnovnu i srednju prođe s odličnim i vrlo dobrim uspjehom. Takav negativan odnos prema učenju i svemu onome što ga nije zanimalo – Filip je imao tijekom cijelog školovanja, sve do završne dvije godine fakulteta.

Bez obzira na to što se ljubav prema školi i općenito učenju nije razvila rano, želja za znanjem i stalnim usavršavanjem opet se nekako tajnovito pojavila. Kako?

Odgovor na gore postavljeno pitanje je pronalazak one intrizične motivacije koja može natjerati čovjeka da uvijek traži više. Ne mislimo tu samo na učenje, nego i na razvijanje kreativnosti, upornosti, općenito – rada na sebi. Nekada je dovoljno vidjeti druge da uspijevaju u nečemu pa se tu rodi motivacija, nekada je potreban samo nečiji poticaj i topla riječ, a nekada je potrebno da nas netko usmjerava i vodi kako bismo sami došli do želje za napretkom.

Filip zadnjih sedam godina proučava načine i metode učenja, ali i onoga što je možda i važnije za svakog učenika – a to je motivacija.

Stalnim edukacijama, međunarodnim iskustvom i iskustvom rada s djecom – Filip je odlučio pokrenuti školu učenja koja će pomoći učenicima da u sebe trajno ugrade volju za učenjem i napretkom.

RASPORED PREDAVANJA